Informatika

Naziv trojanski konj nastao je po poznatoj priči o osvajanju grada Troja zloupotrebom povjerenja. Na sličan se način virtualni trojanski konj može predstaviti kao igra ili zanimljiv sadržaj koji vam neko šalje u e-mail poruci. Kada se pokrene, na vaš računar se instalira aplikacija za udaljenu kontrolu. Osim u e-mail porukama, trojanski konji mogu se pojaviti u obliku datoteka na webu ili mrežama za razmjenu datoteka (P2P programi - Kazaa, WinMX,Limewire itd. ). Mogućnosti su neograničene jer je metoda širenja - vaše povjerenje. Jedan od simptoma koje pokazuje računar na kojem se nalazi trojanski konj je pokušaj podizanja servera na vašem računaru koji očekuje naređenja autora. Uz instaliran i aktivan lični firewall, ovaj pokušaj bit će evidentiran i moći ćete ga zaustaviti.

Zlonamjeran program koji nazivamo virusima prepoznajemo po mogućnosti samoumnožavanja. Kada se izvrše na računaru, među prvim koracima nastoje pronaći sljedeću žrtvu i njoj poslati vlastitu kopiju. Virusi se od crva razlikuju po tome što "inficiraju" neku datoteku, odnosno svoj kod dodaju na neki već postojeći, čekajući da se ta datoteka upotrijebi kako bi se ponovno aktivirali. Neke viruse su zamijenili crvi koji svoj kod u cijelosti pohranjuju u stalnu memoriju, na što skrovitije mjesto.
U pravilu, dodaci u e-mail-ovima za koje niste potpuno sigurni da dolaze iz povjerljivog izvora i da ih očekujete zaslužuju sumnju. Ukoliko su još uz to i izvršni (prilikom pregleda postaju aktivni, odnosno upravljaju vašim računarom), sumnja postaje nužnost. Oni se mogu pojaviti u obliku mnoštva nastavaka, a najučestaliji su: bat, exe, pif, scr, cmd, vbs i js.

Dobar način procjene, radi li se o opasnom dodatku, je razmisliti od koga nam dolazi taj dodatak, jesmo li ga zatražili i znamo li čemu služe datoteke s primljenim nastavkom. Ukoliko nam je nastavak nepoznat, trebamo postupiti oprezno i provjeriti da li nam je poruka poslata od nekoga kome vjerujemo.

Šifre koje koristite za pristup Internetu i elektronskoj pošti (e-mail) ne smiju biti predvidljive. Zamislite da na raspolaganju imate mjesece za isprobavanje različitih kombinacija znakova kako biste pogodili tuđu šifru. Računar može isprobati vrlo velik broj različitih kombinacija znakova u vrlo kratkom vremenu. Pritom će se služiti rječnicima raznih jezika, pokušati sve kombinacije mogućih datuma rođenja, jednostavne šifre kao što su vaše korisničko ime uz moguć dodatak jednog ili dva slova i slično. Kako biste izbjegli mogućnost da programi dizajnirani za pogađanje šifri pogode vašu, ona ne smije sadržavati predvidljive podatke. Dobra metoda postavljanja šifre je skraćenica od 6 - 8 znakova (izaberite neku rečenicu koja će samo vama imati smisla) uz ubacivanje 2 - 4 interpunkcijska znaka ili broja.

Uloga antivirusnog softvera na računaru je spriječiti aktiviranje poznatih zlonamjernih aplikacija, poznatijih pod nazivima virusi, crvi i trojanski konji. Oni ometaju ili čak onemogućavaju normalan rad na vašem računaru, a mnogi od njih se usput nastoje i proširiti na druge računare, zbog čega možete imati problema s vašim pružaocem internet usluga i drugim korisnicima.
Antivirusni softver prepoznaje zlonamjerne aplikacije koje su mu poznate, što čini poređenjem njihovog koda s bazom takozvanih antivirusnih definicija.
Neki antivirusni alati nude i metodu pod nazivom heuristika koja nastoji prepoznati viruse po njihovom ponašanju, međutim budući da autor zlonamjerne aplikacije može isprobati svoj kod antivirusnim programom prije puštanja na mrežu, ova je metoda vrlo niske efikasnosti. Zbog toga je vrlo važno redovno ažurirati definicije vašeg antivirusnog softvera posjećivanjem stranice proizvođača ili korištenjem automatskog ažuriranja dostupnog u većini antivirusnih alata (automatic update).
Kada antivirusni softver prepozna zlonamjernu aplikaciju koja se želi aktivirati, obično postavi pitanje korisniku šta želi učiniti. Tipični ponuđeni odgovori su "obrisati", "očistiti", "karantenizovati" i "ignorisati". Obično je cijela datoteka zlonamjerna, zbog čega je opcija "obrisati" najlogičniji izbor.

Internet je velika računarska mreža i sistem za jednostavnu i efektivnu komunikaciju sa tekstom, slikom i zvukom. Neki od najpopularnijih dijelova interneta su: World Wide Web, E-mail i P2P file sharing.
Internet kao globalna svjetska mreža,dostupna je na svakom djelu planete Zemlje, naravno, uz odgovarajuću opremu. Da bi pristupili ovoj mreži moramo imati jedan od sistema za komunikaciju kao što su: Analogna telefonska linija, ISDN, ADSL, kablovski, bežični i satelitski.
Analogna telefonska linija
Ovaj sistem podrazumijeva infrastrukturu javne komutirane telefonske mreže (PTNS-Public Telephon Network System) tj. upletenu paricu do telefonske centrale kakvu ima gotovo svako domaćinstvo. Ovim sistemom se, kroz spojne vodove, vrši prenos analognih signala u vrlo uskom spektru od 400 do 4000 Hz što je sasvim dovoljno za prenos govora.
ISDN
Ovaj sistem takođe koristi upledenu paricu kao fizički prenosnik digitalnih signala a opseg je proširen i uključuje dva analogna kanala tako da su brzine do 128 kbps. Naziv je dobio kao skraćenica engleskog termina Integrated System of Digitaly Network. Prenos podataka kroz spojne vodove je digitalni.
ADSL
Kao varijanta DSL (Digitaly Subscriber Line) ili u slobodnom prevodu digitalna pretplatnička linija koristi osobinu uvezivanja više "kanala" od po 64 kbps u željenu širinu prenosa. Oznaka ADSL znači da je protok informacja asimetričan tj. prema potrebi količina dolaznih informacija (Download) sa servera prema klijentu se uvećava na račun odlaznih (Upload)količina bita.Komunikacija kroz vodove je digitalna.
Kablovski internet
U naseljenim mjestima gdje je uspostavljen sistem tzv. kablovske televizije moguće je ostvariti istim vodovima prenos podataka i konekcija na internet. Ovaj sistem ima veoma veliku propusnu širinu podataka koja ide i do 0,5 Mbps.

 Bežični internet 
Ovaj termin je uspostavljen prema originalnoj engleskoj verziji Wireless.Danas se koristi više različitih varijanti a najčešće komunikacije na ultra visokim frekvencijama od 2,4 i 5 GHz. Zbog osobina prostiranja ove vrste talasa ograničenja su velika: Mora postojati optička vidljivost između antena pristupne stanice i korisnika a daljina se kreće do nekoliko kilometara. Brzine koje se mogu postići na ovim frekvencijama su velike i kreću se od 2 Mbps do 54 Mbps.
Satelitski internet
Iako najskuplji sistem ipak predstavlja najpouzdaniji i najbrži sistem za prenos podataka pa tako i za pristup internetu. Kao posrednik u komunikaciji koristi se geostacionarni satelit pozicioniran na visini od oko 35000 km iznad zemlje. Pošto se kreće ugaonom brzinom identičnoj brzini rotacije Zemlje to je njegov položaj u odnosu na određeni prostor na Zemlji uvijek isti. Prostor koji je pokriven signalom satelita naziva se "Footprint".

ŠTA JE RAČUNARSKI SISTEM?

Kada kažemo računarski sistem,onda zaljučujemo da se radi o sistemu čiji je glavni elemenat računar. Da bi se omogućile različite primjene računara i da bi se omogućila komunikacija korisnika sa računarom, računar se povezuje sa drugim uređajima. Ove uređaje zovemo zajedničkim imenom periferni uređaji ili periferali. Prema tome, računarski sistem čini računar koji je povezan sa periferalima. Periferali treba da obezbjede unos podataka u računar, prikaz rezultata obrade u obliku pogodnom za korisnika i čuvanje podataka i informacija. Zbog toga razlikujemo tri grupe periferala i to:

•    ulazni uređaji,
•    izlazni uređaji i
•     spoljne memorije. 

 Računar i periferali su fizičke komponente računarskog sistema, ali da bi sistem funkcionisao potrebni su i određeni programi odnosno informaciona komponenta računarskog sistema. Fizičke komponente računarskog sistema jednom riječju nazivamo hardver (hardware), a programsku komponentu nazivamo softver (software). Prema tome, možemo zaključiti da se računarski sistem sastoji iz hardvera i softvera.

Pojam informatika se sastoji od riječi informacija i automatika. Prvi put se pominje u Njemačkoj godine 1957. od strane Karla Štajnbuha. Ovaj pojam pokriva istovremeno nauku o računarima (računarstvo) i nauku o informacionim sistemima (informatiku).

Informatika ima za osnovu matematiku, elektroniku, fiziku i neke inženjerske nauke.

Nastala je u 19. vijeku razmišljanjem tadašnjeg genija Čarlsa Bebidža, koji je zamislio mašinu koja bi uzimala podatke, obrađivala ih na neki način i onda obrađene podatke prikazivala.

Bebidž je to naravno zamislio potpuno mehanički, dok su danas računari elektronski.

Današnji računari imaju sličnosti sa Bebidžovom mašinom:

• binarni sistem - skoro svaki računar današnjice koristi takav brojni sistem, koji se sastoji samo od jedinica i nula.

To je tako zato što je to računaru najjednostavnije da prepozna: 1 - ima struje, 0 - nema struje. Sistem koji ima deset cifara (0..9) se zove dekadni.

• Ulazno/izlazni sistem - način ubacivanja podataka i algoritma za obradu podataka u računar i prikaz obrađenih podataka.

Kasnije se veliki broj ljudi bavio automatizovanom obradom podataka i informatika kao nauka se rodila.

Jedan od najbitnijih teoretičara moderne informatike je Engleski matematičar Alan Tjuring. Tjuring se tokom Drugog svetskog rata bavio njemačkom "Enigmom", aparatom koji je Njemačka vojska koristila za šifrovanje i dešifrovanje poruka. Do kraja rata Tjuring je razvio proces kojim su se sve poruke mogle dešifrovati. Tokom tih istraživanja nastala je Tjuringova mašina. Tjuringova mašina je zamišljeni uređaj koji može da predstavi podatke i nad njima izvrši algoritam. Iako je vrlo proste strukture ona je ekvivalentna svim elektronskim i mehaničkim računarima.

Osnovni dijelovi računara su:miš, tastatura, monitor, matična ploča, grafička kartica, procesor, RAM, flopi disk, hard disk, CD ili DVD (optički zapisi), modem, zvučna kartica i naravno zvučnici za nju, te, naravno, kućište.

Iako svi ovi dijelovi nisu nužni za rad na računaru, danas ih ima gotovo svaki kućni računar.

Informatika je nauka o sistematskoj i racionalnoj obradi informacija kao nosilaca ljudskog znanja i komunikacija u tehničkom, ekonomskom i društvenom kontekstu, prvenstveno pomoću automatskih mašina (po francuskoj Akademiji nauka). Riječ informatika (francuski informatique) nastala je od francuskih riječi information i automatique.

Računarstvo (engl. computer sciences) je teorijska nauka vezana za razvoj arhitekture računarskog hardvera i softvera. Često je teško povući tačnu granicu između računarstva i informatike.

 

Ukoliko možete da pročitate ovaj članak, uspešno ste se registrovali na Blog.rs i možete početi sa blogovanjem.